Dan ružičastih majica i Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja počeo se obilježavati 2007. godine u Kanadi, kada je dječak u školu obukao ružičastu majicu u znak podrške majici oboljeloj od karcinoma dojke te zbog toga bio žrtva vršnjačkog nasilja. Njegove su kolege, kasnije, u znak podrške njemu nosili ružičaste majice, ali i u znak protesta prema vršnjačkom nasilju. Taj se val podrške proširio u ostalim državama i gradovima i od tada se diljem svijeta obilježava “Dan ružičastih majica”. U Hrvatskoj je, , u veljači 2017. godine Hrvatski sabor donio Odluku o proglašnjenju Nacionalnog dana borbe protiv vršnjačkog nasilja, poznat pod nazivom “Dan ružičastih majica”.
Koje su posljedice vršnjačkog nasilja?
Posljedice mogu biti dugotrajne, mogu otežavati svakodnevno funkcioniranje i prouzrokovati osobnu patnju. Postoje jasni dokazi iz longitudinalnih istraživanja da doživljeno vršnjačko nasilje može uzrokovati smetnje mentalnog zdravlja u odraslosti, poput depresivnosti, anksioznosti i suicidalnosti. Vršnjačko nasilje je prepoznato kao vodeći javnozdravstveni problem koji povećava rizik za lošije zdravlje, niže socijalne i obrazovne ishode u kasnijim razdobljima.
Bilo koje dijete u bilo kojem trenutku može postati žrtvom nasilja. Važno je pravovremeno reagirati kada posumnjamo da bi dijete moglo biti izloženo nasilju. Dijete izloženo vršnjačkom nasilju možemo prepoznati prema promjenama u ponašanju i navikama kao sniženo raspoloženje, izražavanje straha od odlaska u školu, izbjegavanje škole, odbijanje ili pojačano jedenje, a zlostavljana djeca teško usnivaju i održavaju san. Dijete može postati i agresivno i uznemireno, razviti psihosomatske simptome, poput glavobolje, trbobolje, vrtoglavice, bolova u mišićima… Mogu se pojaviti i suicidalne misli i namjere. Iako se vršnjačko nasilje ponavlja, djeca i mladi ga često ne prijavljuju zbog straha od pojačavanja nasilja ili nesigurnosti u to je li određeno ponašanje nasilno.
Kako prepoznati nasilje?
Djeca mogu biti izložena brojnim vrstama nasilnog ponašanja, od tjelesnog preko verbalnog, socijalnog, seksualnog, do elektronskog, kao onoga koje je posljednje prepoznato (Reić Ercegovac, 2016). Iako nasilje može poprimiti različite oblike (od nanošenja ozljeda osobi preko izrugivanja, ponižavanja do izoliranja), zajedničke karakteristike nasilnog ponašanja su da prelazi osobne granice i da kod žrtve izaziva neugodne emocije (poput prestrašenosti, tuge, ljutnje itd).
Što učiniti kada primijetimo da je prisutno vršnjačko nasilje?
Svaka osoba u djetetovu okruženju – roditelji, učitelji, vršnjaci – može pridonijeti stvaranju sigurnog i podržavajućeg okruženja. Ako sumnjate da je dijete izloženo nasilju, obratite se stručnim službama (Unicef, Hrabri telefon, Centar za sigurniji Internet i Psihološki centar Tesa) i potražite pomoć. Uz žrtve, važno je pružiti pomoć i osobi koja se ponaša nasilno, s jasnom porukom da činjenje nasilnih djela nije dozvoljeno i da se neće tolerirati. Oni koji čine nasilje trebaju biti rano prepoznati uz razumijevanje da vjerojatno imaju probleme u više područja svog života. Na institucijama je dugotrajni zadatak sustavnog rada na prevenciji vršnjačkog nasilja.
Bertić, Vanesa, 3.e
